Priča o klaviru

Kako bi se mogli održavati koncerti u razrušenom Lipiku bila je potrebna dvorana i klavir. 

Pošto se netom pred 2007. godinu obnovila zgrada Multikulturalnog centra bilo je potrebno SAMO nabaviti klavir. I tu na scenu nastupaju pioniri naše priče. S vremenom se počelo razmišljati kako vratiti kulturni život u naš mali gradić. 

Naš današnji gradonačelnik u to vrijeme gradski vijećnik susreo se sa svojim kolegom Davorom Marukićem koji je moreplovac i koji je obišao pa skoro cijeli svijet s idejom da nešto naprave u Lipiku. 

NEŠTO….

Ideja koja se izrodila bila je vratiti zvukove klasične i moderne glazbe u Lipik. Kako jedna mala ideja može generirati pozitivne učinke na zajednicu tako je i ova kolala Lipikom i ljepila se na mnoge zainteresirane osobe koje su se odlučile uključiti. Uz igrače iz Zagreba koji su se kretali u krugovima ljudi koji su bili ljubitelji glazbe zasukali su rukave i bacili se na prikupljanje donacija te je nabavljen klavir. 

Izrada klavira je izuzetno složena, skupa i dugotrajna, zato su i koncertni klaviri vrlo skupi i nabava jednog takvog instrumenta našla se na nišanu. Kako u svakoj priči ima onih dobrih i zločestih likova tako su se i u ovoj našli oni koji su joj se protivili, na svu sreću brzo su utišani, a na klaviru je odsvirano već PREKO 150 KONCERATA KLASIČNE GLAZBE u organizaciji udruge TILIA za promicanje kulture i kulturne baštine. 

Ako malo promatramo klavir možemo reći da je on vozilo, ima drveni sanduk sa žicama, čeličnim okvirom, 3 noge, 3 pedale, tipke kojima upravljamo, stalak za note na koje moramo gledati i paziti i potrebna je velika koordinacija tijela i uma kako bi mogli kvalitetno izvoditi skladbe. 

Kako bi se klavir unio u prostor preko značajnog broja stepenica bila je potrebna samo jedna osoba kao što je bila potrebna samo jedna iskra koja će ponovno povezati zajednicu kroz glazbu.  I tako danas ovaj klavir i dalje okuplja zborove, udruge, oko njega se pjeva, svira. I upravo u tome leži moć glazbe koja nas povezuje.

 

Ivana Pleše